Ima kad.
Živeo sam u hladovini vjetra
Naspi čašu, domaćine, da dohvatim gutljaj vina,
Do dna treba sporo ići, dugo čekam svoga sina.
Majka ga je uspavanog iz košara izvadila,
Ostavila samo mene, od sreće me razdvojila.
Lako je mrtvome pisati pesme
Lako je mrtvome pisati pesme.
Al’ šta budni da snivaju lepo?