U mraku sam bio. Zaboravih šta je nebo krilo; samo srce lik je krilo, mio. Ovako je to bilo… K’o i svaku noć, od sna pobegoh. Na kraju ulice slepe videh zid, i kantu punu smrdljivoga smeća. Falila mi cigla da oživi vid i nosu da životnoga cveća. Uhvatih nebesku zvezdu snelu – za večeru …
